prepariranje (prema njem. präparieren < lat. praeparare: prirediti), u zoologiji, naziv za postupke kojima se tijela životinja ili njihovi dijelovi zaštićuju od raspadanja i čuvaju u svojem približno izvornom obliku i veličini. Najjednostavnija je metoda prepariranja konzerviranje u različitim tekućinama (alkoholu, formalinu), kojima se katkada dodaju sredstva za očuvanje boje preparata. Tako se konzerviraju one životinje koje se zbog mekane građe ne mogu suho preparirati (crvoliki beskralježnjaci, spužve, mekušci), zatim anatomski preparati pojedinih organa i tzv. situs-preparati (tijelo s izloženim unutarnjim organima). Kod kralježnjaka se primjenjuje suho prepariranje: iz tijela se ukloni što više tkiva, osobito mekog i onoga koje se lako raspada, a koža iznutra premaže arsenovom otopinom, a ako je gola, onda izvana i razrijeđenim damar-lakom (→ damar). Kako bi se očuvao prvotni oblik tijela, preparat se iznutra učvrsti žičanim kosturom, ispuni vatom, drvenom vunom, nalije sadrom ili poliuretanskom pjenom. Dermoplastični preparati izrađuju se pažljivim skidanjem kože, koja se zatim navlači na umjetno tijelo načinjeno od drvene vune, gline pomiješane s piljevinom, poliuretanske pjene. Tijela za preparate riba i vodozemaca izrađuju se od stiropora ili poliuretanske pjene. Koža se navuče na model i nakon sušenja i bojenja premazuje bezbojnim lakom radi stvaranja dojma vlažnosti. Kosti se prepariraju metodom tzv. skeletiranja, koja obuhvaća četiri faze: maceriranje – uklanjanje svih mekanih dijelova s kostiju; odmašćivanje – izvlačenje masnoće iz koštane srži s pomoću benzinskih para; bijeljenje – ispiranje kostiju 3%-tnim peroksidom; montiranje – sastavljanje i povezivanje kostiju žicom prema položaju u tijelu životinje. Kukci se, nakon usmrćivanja, prepariraju nabadanjem na entomološke igle i namještanjem nogu i krila u prirodan položaj te se spremaju u entomološke kutije.
